...

Slika Maćaša Janćike



Maćaš Janćik (Jantyik Mátyás, 1864–1903): PROGLAŠENJE SLOBODNOG KRALJEVSKOG GRADA SUBOTICE, 1896. Gradski muzej Subotica, inv. br. U–1705.

Sliku, koja je naslikana tehnikom ulja na platnu, 1895. godine, naručio je grad Subotica, a bila je izložena na Milenijumskoj umetničkoj izložbi u Umetničkoj hali, u Pešti, 1896. godine. Potom je donesena u Suboticu i postavljena u gradsku kuću. Izgradnjom nove gradske kuće 1908. godine, delo je vremenom dospelo u muzejsku zbirku grada. Slika se trenutno može pogledati na izložbi „Istoricizam i secesija” na prvom spratru Gradskog muzeja subotica.

Tema kompozicije je istorijski događaj iz 18. veka, tačnije iz 1779: proglašenje Slobodnog kraljevskog grada, kojim je Marija Terezijapolis (Maria Theresiopolis, novo ime grada prema odredbi povelje) oslobođen od feudalnih obaveza. Slika duga tri i visoka dva metra prikazuje scenu kada kraljevski poverenik Andrija Vlašić, koji je u gradu boravio od 30. avgusta do 26. septembra 1779. godine, u prisustvu velikog broja svedoka svečano uručuje Povelju – u ovom slučaju zlatan ključ – predstavniku Gradskog veća, velikom sudiji Josipu Mamužiću. Slikar nije bio Subotičanin, a ovaj  istorijski čin, koji se dogodio više od sto godina pre naručivanja slike, mogao je upoznati pre svega iz  opisa subotičkog istoričara Ištvana Ivanjija u prvom tomu Istorije slobodnog kraljevskog grada Subotice. 

Pažljivim čitanjem Ivanjijevog teksta moguće je identifikovati neke od osoba sa slike, a na osnovu istraživanja istoričara Mirka Grlice se zna da je slikar predstavio svoje kostiminirane savremenike, Subotičane s kraja 19. veka, predvodnike gradske vlasti, finansijere slike. Tako je kraljevski poverenik Andrija Vlašić prikazan likom subotičkog gradonačelnika u vreme nastanka slike, Lazara Mamužića; umesto sveštenika Stipana Ranića naslikan je župnik Crkve Sv. Terezije, Matija Mamužić; umesto predsednika Spoljašnjeg senata, Zakarije Vojnića, glavni tužilac s kraja 19. veka, Mate Vojnić mlađi. Među članovima Gradskog veća uočavaju se lica građana s kraja 19. veka, čije fotografije prilažemo. U slučaju predstavljanja građevina, slikar se mogao poslužiti crtežom Pijačnog trga iz 1838. godine, ali je, na primer, u slučaju franjevače Crkve Sv. Mihovila ovekovečio izgled crkve kakav je bio pre rekonstrukcije početkom 20. veka, kada je podignut i drugi toranj crkve. Jedini pouzdano autentičan motiv slike je zastava nastala u 18. veku, baš povodom subotičke elibertacije. Zastava sa slike se zajedno sa svojim orginalnom kopljem danas čuva u Gradskom muzeju Subotica.     

Metoda izučavanja istorijskih izvora koju je slikar primenio prilikom piprema za ovu istorijsku kompoziciju bila je primenjivana i kod drugih slikara istoricizma, kao na primer kod slikanja slika Senćanska bitka (F. Ajzenhut, 1896), Gradonačelnik grada Rijeke čita darovnicu Marije Terezije 1779. godine (A. Dudič, 1895), Seoba Srba pod patriarhom Arsenijom III Crnojevićem (P. Jovanović, 1895). Ne može se isključiti da je slikar doputovao i u Suboticu, jer je takav odnos prema pripremama karakterisao slikare istoricizma. Činjenica da scena istorijske slike mora biti verno oslikana sugeriše pojavu pozitivističkih obeležja istoricizma.

Olga K. Ninkov