Za formiranje Vanevropske zbirke zasluga pripada prvenstverno Oskaru Vojniću čiji je san bio stvaranje muzeja u gradu. Sa svojih opširno dokumentovanih putovanja počevši od kraja 19. veka donosio je u Suboticu prvo kamenje i trofeje, a zatim i predmete koje je koristilo domorodačko stanovništvo, Pojedine predmete je ponudio ili prodao Etnografskom odeljenju Mađarskog nacionalnog muzeja, dok je ostale predmete pohranio u svojoj rodnoj kući u Subotici sve do trenutka kada se steknu uslovi da se po njegovoj želji ili zamisli ne osnuje subotički muzej. Njegova smrt, kao i promena granica nakon Prvog svetskog rata, imali su odlučujući uticaj na sudbinu zbirke: neki od trofeja, oružja i predmeta podeljeni su između naslednika, a neke su prisvojili nepoznati počinioci. Preostali muzejski predmeti su posle Drugog svetskog rata preneti u Muzej lova na Paliću, a zatim u Muzej grada Subotice koji je osnovan 1948. godine.

Zbirka obuhvata azijske, afričke i okeanijske trofeje i etnografske predmete.

U Vanevropskoj zbirci se nalazi i legat Lasla Bale (Balla László) koji je u vidu poklona dospeo u Gradski muzej 2016. godine kada su naslednici nekadašnjeg konzula u Centralnoj Africi poklonili predmete Muzeju.

Pretpostavlja se da su u Vanevropsku zbirku u Subotici dospele iz Lovačkog muzeja na Paliću i manje zbirke veleposednika Emila Talijana, Arsena Damaskina i Balinta Fernbaha. Njihova zajednička osobina je da su mnoga njihova putovanja na prelazu iz 19. u 20. vek bila usmerena na različite delove Afrike odakle su donosili trofeje i etnografske predmete prvenstveno za vlastite lovačke sobe, odakle su nakon nacionalizacije dospeli u lokalne muzeje.

Evropska zbirka sadrži etnografske predmete koji se ne odnose na pripadnike etničkih zajednica koje spadaju u oblast istraživanja i sakupljanja Gradskog muzeja u Subotici (Subotica, Bačka Topola, Mali Iđoš), ali su s aspekta same zbirke veoma važni i dragoceni. Formiranje zbirke je urađeno zato što bi ignorisanje zbirke predmeta povezanih sa određenom osobom predstavljalo fundamentalnu grešku.

Zbirka fotografija i dokumenata formirana je zahvaljujući specifičnim zahtevima i materijalima: osim što su ovde pohranjeni već spomenuti tipovi predmeta, u ovu zbirku su uvrštene i geografske mape, kao i notne sveske.

Zbirka nošnji (kolekcija tekstila) se ističe pre svega zbog samih narodnih nošnji, ali su iz praktičnih razloga ovde uvršteni i kućni tekstili. Među nošnjama posebnu pažnju zaslužuju veoma bogata bunjevačka i mađarska svečana odeća, kao i seosko-građanska odeća iz 20. veka. Možemo da se pohvalimo i bogatom zbirkom donjeg veša. Deo zbirke predstavljaju i kolekcije obuće i šešira.

U grupu predmeta koji pripadaju domaćinstvu spadaju predmeti povezani sa svakodnevnim životom porodica koje su se bavile tradicionalnom poljoprivredom ili stočarstvom, a koji predstavljaju upotrebne i radne alate u svakodnevnom životu porodica u subotičkom ataru od sredine 19. veka do kraja 20. veka. U ovu grupu spadaju i poljoprivredni i stočarski alati, kao i predmeti povezani sa vinogradarstvom.

Što se tiče brojnosti predmeta, zanati predstavljaju najbogatiju zbirku što je primarni dokaz ne samo postojanja raznovrsnih zanata koji su bili važan element urbanog razvoja, nego i na međusobnu upućenost sela i grada. Možemo da se pohvalimo kompletnim zbirkama predmeta za radionice kovača, konopdžije, šeširdžije, izrađivača veštaškog cveća, kazandžije, stolara i obućara

Takođe treba spomenuti našu zbirku uspomena na cehovsku pripadnost: cehovi su pre donošenja zakona o zanatskim udruženjima bili važne organizacije za zaštitu interesa zanatlija i zajedno sa trgovinom su u velikoj meri doprinosili urbanom razvoju.

Pored predmeta tradicionalnog seoskog domaćinstva zbirka kućnog enterijera sadrži i komade nameštaja seosko-građanskog stanovništva sve do kraja šezdesetih godina 20. veka. Zahvaljujući toj činjenici deo zbirke predstavljaju i predmeti kao što su radio ili televizor.

Posebnu pažnju iziskuju i zbirke sakralnih predmeta, časovnika i nameštaja.