Izložba Putovanje kroz vreme Gradskog muzeja Subotica prikazuje aspekte društvene etnografije i folklora (zabava, robna proizvodnja, znanje, narodna mudrost, porodični i sаkralni praznici, sakramentalije, svadba, ženske i muške uloge, sećanje, prolaznost) u svetonazorima i prostoru multietničke regije.
Izložba predstavlja naglašene istorijske i etnografske aspekte Subotice i okoline tokom 19. i 20. veka. Prva od četiri sale prikazuje esnafsku proizvodnju i zanatstvo, čiju krajnju tačku, kao posledicu urbanizacije, predstavlja pijaca sa nagomilanom robom, u neposrednoj blizini kafane kao mesta gde se potvrđivala uspešna trgovina. Međutim, ova prostorija se ne bavi samo esnafskom i zanatskom proizvodnjom, već i njihovim pozadinskim sadržajem, sa naglaskom na funkcionalnom pristupu.
U drugoj sali nalaze se prosveta i školstvo, merne jedinice i merni instrumenti (vage, geodetski instrumenti), vitrine svetskih putnika, kao i apoteka, koja predstavlja ne samo spektakularan element izložbe, već i velikodušan poklon našem muzeju od ustanove „Apoteka Subotica”. Ova prostorija je namenjena predstavljanju određenih aspekata znanja, kao što su želje za saznanjem, usvajanje novih spoznaja i primena specijalnih saznanja.
U trećoj sali prikazan je izbor verskih i porodičnih praznika koji predstavljaju određena verska obeležja multikonfesionalnog grada, a u istoj toj sali može se videti detalj fiktivnog venčanja, gde se među zvanicama mogu primetiti članovi svih etničkih zajednica grada: na taj način se osim svečanih nošnji može ispratiti i naglašena svečana priroda venčanja. Treću veliku celinu u okviru iste sale predstavlja svečana trpeza, bez koje ne može da prođe nijedan znameniti događaj u subotičkom kraju, ponekad nadilazeći po značaju profane i sakralne praznike: jedna od osobenosti svečane trpeze je da se na osnovu određenih (vidljivih) elemenata prepoznaje da li se radi o jevrejskoj seder večeri, slavljenju pravoslavnog sveca, čuvara domaćeg ognjišta ili mađarskoj večeri pripremljenoj za Badnje veče.
Četvrta sala nastoji da predstavi porodični život u smislu tradicionalne etnografije, uključujući muške i ženske uloge, postavljajući tipično muške poslove na jednu stranu prostorije, a ženske poslove (i podizanje dece) u vitrine nasuprot muških uloga. U gornjim vitrinama vide se ženski i kućni poslovi, dok su u donjim vitrinama izloženi predmeti iz dečijeg sveta (dečje igračke). Dve vitrine su namenjene predstavljanju muških i ženskih uspomena: dok je prva predstavljena predmetima lične pobožnosti, u drugoj se nalazi materijalna zaostavština „momačkih družina” i vojničkog života.
dr Arpad Pap
Prevod: Viktorija Šimon Vuletić